Mladi su revolucija, stariji su politika

Šabački pank bend „Goblini” nastupio je 11. maja zajedno sa pančevačkim sastavom „Iskaz” u dvorani „Apolo”. Tom prilikom je za naš sajt na nekoliko pitanja odgovorio frontmen i vokal Branko Golubović Golub

Objavljeno 14.05.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

PANČEVO SI TI: Goblini su jedan od najznačajnijih i najuticajnijih bendova pank scene u Srbiji u poslednje tri decenije. Kako se nosite sa tom titulom?
GOLUBOVIĆ:
Mi u to ne verujemo, pa nam to verovatno pomaže da se nosimo sa tim. Ovo je bend koji je poprilično na zemlji i ne volimo ta poređenja. To nam verovatno i pomaže da nešto drugačije izguramo i da ljudi shvate da smo to mi.

PST: Darko Rundek je u svom skorašnjem intervjuu za Radio-televiziju Crne Gore izjavio da rokenrol i mladi kao komplamentarne pojave polako odlaze u istoriju. Da li se slažeš sa tim?
GOLUBOVIĆ:
Ja imam malo drugačiju teoriju, ali sličnu Rundekovoj. Verujem da su mladi ti, koji su revolucionari i koji bi trebali da budu vodeća snaga. Što više stariš, postaješ političar i počinješ da praviš kompromise. Koliko god to ne želiš to se dešava i to je normalno. Stariji si, postaješ iskusniji i pokušavaš da nađeš rešenja na neki lakši način. Samim tim, kad postaneš političar, treba da predaš štafetu mlađima. Tako da mladi su revolucija, a mi smo politika.

PST: Godine 2001. bend je prekinuo sa radom, sve do 2010. kada ste se opet okupili. Šta vas je navelo na to?
GOLUBOVIĆ:
Hteli smo da se na pravi način oprostimo od publike. Ja u to vreme, nisam puno pratio jutjub i sve te inovacije na internetu. Nisam bio u toj priči da shvatim da su se pojavile neke nove generacije, koje slušaju Gobline i kojima je žao što neće imati priliku da čuju taj bend uživo, kao i stare generacije koje su govorile „otišli su, a nisu napravili ni oproštajni koncert”. Ideja je bila da se mi lepo provedemo na tih šest koncerata i damo priliku tim mladim ljudima da nas prvi put čuju, ali i tim starijima da se oproste kako treba. To je zaista bila najiskrenija želja našeg ponovnog okupljanja.

PST: Koliko je pauza uticala na zvuk benda?
GOLUBOVIĆ:
Teško je reći s moje tačke gledišta, jer sam poprilično subjektivan. Nije pauza u pitanju, već godine. I da nije bilo pauze, promena bi se dogodila, jer ljudi slušaju muziku, odrastaju i dešavaju im se neke stvari, koje utiču na način razmišljanja, a samim tim i na način kako stvaraš. Ovo je žanr, koji ti ne dozvoljava neku preteranu širinu, ali verovatno su ljudi mogli da osete na poslednjem albumu „Roba sa greškom” da se dosta toga slušalo. Pojavljuje se par pesama, koje kompletno izlaze iz priče Goblina i onoga što bi ljudi očekivali da čuju od nas, ali po meni se to fanastično uklopilo. Na sledećem albumu će biti još više takvih numera.

PST: Kako bend funkcioniše s obzirom na to da ti živiš u Etiopiji?
GOLUBOVIĆ:
Bend funkcioniše zahvaljujući tehnologiji 21. veka. Da nema dobrog interneta, to ne bi bilo izvodljivo. Momci imaju probe, rade na novom albumu i ja isto veče dobijem snimak nove pesme. Dešava se da za nekih pola sata, sat napravim tekst. Da se ovo desilo pre dvadeset godina ne bi funkcionisalo.

PST: U kojoj meri to otežava rad benda?
GOLUBOVIĆ:
Ogromna je razlika kada smo svi na okupu. Evo sad smo se skupili prva tri dana da radimo samo na novom albumu i tu se vidi da je drugačije kada sam ja prisutan kada se rade nove pesme. Počinjemo odmah da ubacujemo tekst. Ovo nije bend koji ima jednog tekstopisca, jednog autorskog muzičara, koji napravi pesmu i to je to. Ovde zaista svi učestvuju. Ogromna je razlika, ne samo zato što sam ja u pitanju. Isto bi bilo da se radi o Vladi ili Alenu ili bilo kome iz benda. Uvek je drugačije kada smo zajedno i kada jedan fali. Ne postoji nijedna pesma Goblina gde možeš jasno reći ovu pesmu je napisao Golub, Alen je uradio muziku, ovde je Vlada uradio aranžman… Ljudi poprilično učestvuju u radu. Moje odsustvo ne pomaže, ali koristimo svaki momenat kada sam ovde.

PST: Koliko uspevaš da pratiš domaću muzičku scenu i postoje li neki bendovi koje bi izdvojio?
GOLUBOVIĆ:
Zaista ne pratim puno. Postoji masa dobrih bendova. Neprijatelj prelazi reku su sjajni. Zatim TetraPank, Iskaz, koji večeras svira sa nama, Cepeni ćunci, Cigla in d vugla…  Verovatno sam  zaboravio da pomenem mnoge od njih.

PST: Pre dva meseca ste objavili singl Jedan za sve, da li će uskoro izaći i novi album?
GOLUBOVIĆ: Radimo na novom albumu i iskreno se nadam da ćemo ga objaviti sledeće godine. Sticajem okolnosti, ja nisam tu, pa sve ide sporije. Da imamo vremena da provedemo zajedno u studiju, album bi bio gotov za mesec dana. Trenutno imamo dvadesetak pesama. Pet je završeno, a kod ostalih se još uvek radi na aranžmanu i detaljima. Za album treba dvanaest pesama, a mi najviše volimo kada imamo dvadeset, pa možemo osam da izbacimo, a ostatak doteramo. Dakle, što pre, to bolje, ali nikada nismo žurili. Dokle god album nije odrađen kako treba i dok mi nismo zadovoljni njime, nećemo ga ni izbaciti.

Naslovna fotografija:
Aleksandar Stojković

Ostavi komentar

  • (not be published)