Anatomija zločinačke države

Mr Zlatoje Martinov, „Nacional-socijalistički osnovi državnog i društvenog uređenja NDH i Nedićeve Srbije”, Biblioteka Specialis, Zadužbina Andrejević, Beograd, 2020.

Objavljeno 21.04.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Uporedno sagledavanje događaja u prošlosti zahteva od autora dvostruki angažman i usredsređenost. Zadatak je tim teži, ukoliko se istražuju periodi koji su predmet „naknadne pameti”, revizije i relativizacije primarnih istorijskih izvora, kojima 20. vek zaista obiluje. U potrazi za nacionalističkim legimitetom, novonastale države na prostorima rastočene SFR Jugoslavije, okrenule su se „konstruktima državotvornosti”. Za Hrvatsku i Srbiju, prirodni izbor bile su Nezavisna država Hrvatska (NDH) i Nedićeva Srbija.

Ukoliko kao okvir za tumačenje dinamike međunarodnih odnosa izmedju Prvog i Drugog svetskog rata usvojimo sintagmu Ivana Berenda Dekade krize (Decades of Crisis), dolazimo do osnove za uzlet totalitarnih ideologija fašizma i nacional-socijalizma. Sasvim opravdano, autor posvećuje dodatnu pažnju u nameri da razgraniči i objasni sličnosti, ali i razlike izmedju ovih autodestruktivnih ideja. Stoga potpuno prikladno zvuči dosetka da „nisu svi nacionalisti fašisti, ali su svi fašisti nacionalisti”.

Studija prezentuje niz citata koji svedoče o dijaboličnoj prirodi NDH, kojoj je posvećen veći deo teksta. Leksika isključivosti i mržnje zakonomerno je dovela do monstuoznih zločina prema svakome ko je doživljavan kao Drugi i Drugačiji. Put do „rajskih vrtova hrvatskog socijalizma” vodio je preko stratišta Jasenovca i Jadovna, a završio se u Blajburgu.

Provizorijum Nedićeve „vlade” rezultat je ratnog poraza Kraljevine Jugoslavije, komadanja njene teritorije i sledstvene okupacije Srbije. Kvislinški režim Milana Nedića pokušao je da legitimiše svoje delovanje naknadnim prihvatanjem nacional-socijalizma Trećeg Rajha. O tome svedoče pojmovi kao što su „narodna zajednica”, „zadružna seljačka država”, „srpski narodni socijalizam” i „rad je spas”; ova poslednja deluje kao cinični prevod gesla „Arbeit macht frei“ sa kapije Aušvica.

Vredna pažnje je primerna metodičnost Zlatoja Martinova; studija je opremljena naučnim aparatom u vidu predgovora, sadržaja, napomena, literature, indeksa pojmova i imena i priloga/ilustracija. Sažetak/Abstract i Zaključak/Summary dati su u srpskoj i engleskoj verziji. Ova studija živo svedoči da je poseban dar i umeće pisati jezgrovito i ubedljivo.

Dodatnu moralnu vrednost čini i omaž senima istoričarke dr Olivere Milosavljević, posvećenog protivnika revizionizma i nacional-romantizma u srpskoj istoriografiji. Prisutan je i duh neumrle Republike i njenog spiritus movensa dr Nebojše Popova.

Ostavi komentar

  • (not be published)