Vozi Miško! (ili svi smo mi pomalo „mitomani”)

Objavljeno 22.05.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Četvorica saobraćajnih policajaca, radnika Policijske stanice Kovin – G. A, K. S, J. D. i V. V. – suspendovano je zbog sumnje da su primali mito. Služba unutrašnje kontrole MUP podnela je i krivičnu prijavu Odeljenju za sprečavanje korupcije Tužilaštva u Beogradu.

„Šta da ti radim brale?” pita „plavac” vozača. Ovaj „zavezanih” očiju nije video saobraćajni znak o ograničenju brzine na ulazu u naseljeno mesto. Otvara gepek i pokazuje na tortu: „Brale, nosim je tašti. Rođendan joj je. Ako ne požurim mogu da je bacim. A tašta je zakon…” U vazduhu se, na pomen tašte, već osećaju familijarni damari. Treperi srce jednog i drugom braletu. „Plavi” zove kolegu koji stoji uz ivicu kolovoza. „Šta da mu radimo?” „Pusti ga. Oprosti mu. Vidiš da je sirotinja kao i mi. Neka da za pivo… ‘ajde vozi Miško” kaže kolega. „Hvala, hvala momci…” deklamuje ponizno vozač. Odlazi do auta i uzima torbičak sa buđelarom. Muči ga mozgalica: ako da jednu crvenu, a njih dvojica…? Ma, malo je. Kazna je velika. Daću im dve crvene, rešava dilemu. I tako se čuveni Đoka Vajfert, brkati i bradati čiča sa hiljadarke, dva puta utopio u pivu. Tamo gde i pripada.

Ispred seoske prodavnice pivce cevče lokalne kamionžije. „Jeste li čuli da su pohapšeni kovinski saobraćajci?”, pokušavam da im prodam ekskluzivnu informaciju. „Dobro jutro, Kolumbo”, kaže jedan od njih. „Čuli smo još pre dva dana… Nema od toga ništa.” „Kako ništa”, pitam. „A ti novinar. Naivan k’o francuska sobarica. Ti nikad nisi dao crvenu?” Osećam da mi gore uši. Pa ovi su u meni prepoznali Miška. Da. Spasao sam se taštinog gneva i ženinog gunđanja, ali ovi su me pročitali na poligrafu. „A ono kad si spasao kuma, koji je vozio stotku kroz naselje…” ceri mi se u lice čovečuljak savesti, izvirujući iz džepa. Priznajem. Policajci su mu oprostili, jer sam napisao belu priču o njima. Pa, da!!! Sećam se i hrvatskog policajca kome sam, dok je ležeći u mom autu, da ga ne snimi kamera, dao deset evra da uđem u Jevropu, bez kazne. Za kavu njemu i kolegi.

I tako kad se razgolitimo. Svi smo pomalo mitomani. Na drumu. I van njega.

Ostavi komentar

  • (not be published)