Lanina pobednička pesma

Dva rođenja jedne leptirice. Snaga majčinog srca. Jadranka i Lana. Majka i ćerka. Dva života u jednom

Objavljeno 08.12.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

Oktobar 31. Pre operacije. Lana piše: MAMA! Po Tebi nijedna škola neće nositi ime, ali ti su mom životu dala najvažnije lekcije. Učila me čovečnosti i poštenju. Neće ti školarci pisati pesme po nagovoru učiteljica. Već ti tvoje čedo piše iz dubine srca… Svi sveci ovog sveta nisu dali toliko mom životu kao TI MAJKO!

Ponedeljak, 5. decembar. Mesto Novi Sad. Klinički centar Vojvodine. Zaštitni znak srpske medicine. Naš Hjuston. U njemu vile i vilenjaci u belim mantilima. To što ne mogu i neće drugi, urade ovi čarobnjaci. U četvrtak, tri dana posle operacije i presađivanja bubrega, javlja nam se iz Intenzivne nege, Jadranka, Lanina velika mama. Darodavac bubrega svom čedu, kaže: „U ponedeljak, ujutro, oko osam sati, prvo sam ja ušla u operacionu salu. Operacija je trajala do pola dvanaest. Lana je ušla u drugu salu. Izašla je oko pola dva popodne. Na mojoj operaciji bilo je tri urologa, na čelu sa Jovom Bogdanovićem. Anesteziološkinja je bila Biljana Zagorac. A kod Lane pet vaskularnih hirurga. Vođa tima Đordje Milošević. Sa njima i anesteziološkinja Tanja Perić. Lekari nad nama bdiju. Obilaze nas svakodnevno. Sestre su tu uvek, pored. Šta da vam kažem, takvu pažnju i negu Lana nije doživela ni u jednoj bolnici. Žao nam je što pre nismo došle u Novi Sad”.

Lani je bubreg odmah proradio, rezultati su sve bolji. Očekuje se da sutra, u petak, budu na nivou normalnih. I profesor Mitić, spiritus movens ove operacije, koja je Lani život značila, bio je tu. „Ma to su sve ljudi velikog otvorenog srca. Od čistačica do lekara. Zadivljene smo njihovom brigom i željom da nam pomognu”, govori u svoje i u Lanino ime, majka Jadranka.

Prva zajednička fotografija posle operacija

Utorak, 6. decembar. Dan posle operacije. Majka i ćerka su u istoj sobi. Postelja pored postelje. Jadranku je savladao san. Lana je gleda. Očima neopisive zahvalnosti. I šalje nam stih nove pesme ispisane u slavu svih majki ovog sveta: Slušam joj brižan san. U svakom udahu, dok mojim telom struji njen život. I pitam se sad od čega je Bog satkao kad može toliko da daje i voli… Podarila mi je još jedan život.

Ko je Lana. Ko Jadranka Bulatović? Družili smo se jednog oktobarskog dana u njihovom stanu u centru Kovina. Lanin tata Rade Bulatović, popularni Bujke, radnik nekadašnjeg Informativnog centra, nije bio tu. On čuva u selu Gaj Jadrankinu majku dobrano blizu devedesete. Kad smo ušli u stan, dočekao nas je zvonka Lanina dobrodošlica. I stisak ruke koji ćemo zauvek pamtiti. Ta tridesetogodišnjakinja koja je već godinama slepa, kao da nas je videla ispod tamnih naočara. Imali smo taj utisak dok smo razgovarali sa njom. Slepilo je posledica njene osnovne bolesti. Ta inteligentna, naočita, načitana devojka, nesvršeni diplomac beogradskog Filozofskog fakulteta (bolest je i tu uzela danak), od devete godine se bori protiv dijabetesa tzv. tipa jedan. Godinama boljke su se nizale. Skoro dvadeset dijagnoza stoji u njenom bolesničkom kartonu. Te bitke da se pobedi opaka bolest i nevolje koje sa sobom donosi ona vojuje od srednje škole. I svi njeni Bulatovići. Godine, meseci, nedelje i dani po bolnicama, mučne transfuzije, dijalize zbog otkazivanja bubrega… Kao da su sve boljke ovog sveta navalile na njen život, priča nam Jadranka. I nestašica novca za operacije, lekove…

Dijabetes je udario i na vitalne organe. Pankreas i bubrege. Lana je bila iscrpljena tom dugododišnjom borbom. A onda je stigla nada. Po sporazumu između Srbije i Italije , univerzitetska klinika iz Padove je bila spremna da transplantira pankreas i bubreg Lani. No Srbija je omašila. Po slovu sporazuma naša država je bila obavezna da donira određeni broj organa. Nismo se pridržavali dogovora i Italijani su otkazali saradnju. Usput, ta Lanina operacija koštala bi oko sedamdeset hiljada evra.

I kad se činilo da nema više nade, majka i ćerka su pokucale na vrata Kliničkog centra Vojvodine. Tamo su analize pokazale da Jadranka (66) može da donira bubreg. Rekli bi pravo čudo. I sad se vraćamo na početak priče. Beli mantili iz Kliničkog centra Vojvodine presadili su majčin bubreg ćerki. Lana i Jadranka su zahvalne svima koji su u svemu bili uz njih. Lana sad ispisuje pobedničku pesmu, odu majci. Dve kovinske heroine, Lana krhka kao leptirica i Jadranka koja joj je podarila dva života nastavljaju borbu. Lanu čeka presađivanje pankreasa.

Ostavi komentar

  • (not be published)