Prvi noćni let u istoriji civilnog vazduhoplovstva – preko Pančeva (drugi deo)

Ovaj letački poduhvat znatno je unapredio instrumente, opremu i navigacionu tehniku u avionima i u aerodromskim objektima

Objavljeno 01.11.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

Prvi noćni let u istoriji civilnog vazduhoplovstva, koji se dogodio u noći između 9. i 10. septembra 1923. godine preko aerodroma u Pančevu (prvi deo priče o ovom događaju pročitajte ovde), ne bi bio moguć bez ozbiljnih priprema i noćnog navođenja duž trase kroz Rumuniju i na aerodromima.

U časopisu  „Filatelista” (iz aprila 1984. godine, broj 200), nailazimo na podatke kako je inženjer Leplanke obezbedio farove tipa Barbier-Benard koji su bili postavljeni na rastojanju od 30 km jedan od drugog i automatski se palili u određeno vreme.

Reflektori su bili postavljeni na drvena postolja visine šest metara. Na aerodromu u Bukureštu (Baneasa) i na aerodromu u Pančevu postavljeni su takođe bili pokretni reflektori Sauter-Harle koji su obezbeđivali osvetljavanje terena, pogotovo trouglaste zone duge 200 metara, sa osnovicom od 100 metara. Ti pokretni reflektori bili su postavljeni u prikolicu koju je vukao traktor i koja je pomerana u skladu sa pravcem vetra da bi se obezbedilo osvetljenje u željenom pravcu za ateriranje aviona.

Kako navodi istoričarka umetnosti Dragana Ružić u pomenutoj knjizi „Od slave do zaborava (90 godina aerodroma u Pančevu (1923-2013)” „Odašiljači su bili instalirani na uzletištima i u Turnu Severinu (Rumunija), a navigaciona sredstva koja su do tada bila ograničena na busolu, bila su poboljšana”.

Da bi se izbegao potencijalni kvar motora avioni su bili opremljeni sa više motora umesto dotadašnjih jednog ili dva. Kompanija Franko-Rumen naručila je četiri aviona trimotorca Kodron C-61, a noćni letovi na ovoj relaciji, nastavljeni su i u narednim danima: 14, 18, 22, i 27. septembra 1923. godine. Na svim pomenutim letovima pilotirao je Klod Borgar, pionir prvog noćnog leta iz Pančeva.

Deset dana nakon istorijskog prvog noćnog leta. 20. septembra 1923. godine. francuski avijatičari Moris Noges i Luj Gidon, otvaraju i prvu redovnu noćnu liniju vazdušnog putničkog saobraćaja u svetu na istoj relaciji Bukurešt-Pančevo/ Pančevo-Bukurešt. Ostalo je zabeleženo kako navodi autorka Ružić, da su Moris Noges i Luj Gidon 15. septembra 1923. godine, polazeći iz Bukurešta nadletali terene prema Jugoslaviji kako bi proverili bezbednost terena za naredne noćne letove. U svojoj letačkoj beležnici Moris Noges je zapisao: „Na svakom terenu, sa svih strana horizonta dotrčavalo je na stotine seljana u svojim velikim izvezenim košuljama, nikada ranije nisu videli avion”.

Pilot Luj Gidon je takođe zapisao u svojim Souvenirs de la Franco-Roumaine (Sećanja na Franko-Rumen), da je tada broj putnika ka Orijentu gotovo na svim linijama bio veći nego ka Parizu. Razlog za ovakvu disproporciju Gidon je nalazio u većoj otvorenosti zapada ka modernim prevoznim sredstvima, nego što je to bio slučaj na istoku. Uvek je bilo putnika na liniji Prag-Varšava i na relaciji Pariz-Pančevo-Bukurešt, a skoro nikada obrnuto.

Prevoz je bio obavljan i avionima Potez VII ili Potez IX u zavisnosti od toga da li je bilo potrebno avion „straga nadomestiti tovarom u nedostatku putnika”. Te „nepostojeće putnike” menjao je tovar u vidu vreća sa peskom koje su se praznile u Pragu ili Bukureštu, jer su u povratku prevoženi putnici. Kasnije su ove vreće zamenjene ciglama koje su se istovarivale po sletanju na aerodrom, a još kasnije su iste korišćene za izgradnju objekata na nekim stanicama, poput Praga.

Povodom 50. godišnjice od ovog događaja štampan je prigodan koverat, i napravljen dnevni žig koji je korišćen tog datuma 1973. godine

Avionska linija koja je uključivala sletanje na pančevački aerodrom trajala je do 25. marta 1927. godine kada je otvoren aerodrom na Bežaniji. Za Kompaniju je veliku teškoću predstavljala udaljenost Pančeva i Beograda. „Putniku koji hita radi svojih poslova, a da mora da probavi na putu između Beograda i Pančeva dva sata, taman toliko za koliko se stiže od Pančeva do Pešte, nije to ni malo prijatno i pretpostavlja drugu vrstu prevoznih sredstava”.

Stanovnicima Pančeva preseljenje na Bežaniju nije teško palo jer su time „gornjovarošani dobili opet pašnjak koji im je vrlo potreban ”. A da ne pominjemo i da su se svinje i ovce tada sigurno obradovale jer su bile oslobođene dodatnog stresa pri sletanju aviona, bežeći sa pašnjaka/piste.

Na žalost ne znamo ništa o putnicima/cama koji su se odvažili na prvu noćnu vazdušnu avanturu. O čemu su razmišljali, kako su se osećali, da li su strahovali da će sleteti bezbedno? Kako im je izgledalo noćno nebo tog 10. septembra 1923. godine?

Da je tada postojao instagram svakako bi bio ispunjen selfijima prvih putnika/ca noćnog leta iz Pančeva uz heštegove: #prvinoćnilet, #avanturaludilohrabrost, #pančevoprvinoćniletlikever!!!

Tekst je objavljen u okviru projekta „Naši gradovi u svemu prvi”, koji partnerski realizuju „Glas Šumadije” iz Kragujevca, UG „Omnibus” iz Pančeva i RTV Šabac. Projekat je podržalo Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

Ostavi komentar

  • (not be published)