Kad je otac i tata i mama

O samohranim očevima se ređe govori u medijima, a izazovi i problemi sa kojima se suočavaju, isti su kao i oni koje muče majke dok same podižu decu. Patrijarhalni obrazac po kojem muškarac radi, dok žena brine o deci, i uvrženo mišljenje da vaspitavanje nije uloga namenjena njemu, ovde prestaje da važi. Praksa pokazuje da samohrani očevi mogu da pomire roditeljske uloge, i ispune vaspitnu, hraniteljsku, emotivnu i druge funkcija. Jedan od njih je naš sugrađanin Dragan Radanović, koji brine o troje male dece

Objavljeno 09.11.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

„Dragana, Stevan i Milica su mi sve. Potpuno sam im posvetio život, i molim boga da što duže živim da oni porastu i da dobiju ‘krila’”.

Ovim rečima počinje priču Dragan Radanović iz Pančeva, samohrani otac troje dece. On ima 64 godine, a deca osam, sedam i pet godina. Pomoći i oslonca nema, a ni ravnotežu koja postoji u idealnim porodicama – sve obaveze, vaspitavanje i odgajanje dece su u njegovim rukama. Rukama koje su radile 40 godina u farbici HIP „Azotara”, gde je Dragan i dočekao zasluženu penziju. S obzirom na to da je penzioner, ceo dan je na usluzi svojoj deci.

A dan počinje tako što dete otprati u školu, zatim ide u nabavku, pristavlja ručak i redom – smenjuje se u ulozi majke i oca.

„Vole da jedu špagete, supu, musaku, ćufte, uglavnom kuvam ono što vole. Osim toga i perem, peglam, igram se sa njima. Kada je lepo vreme čuvam ih dok se oni igraju na igralištu ispred zgrade, sedim na klupi sa ženama, bakama, i razmenjujem recepte. I tako idu dani, rastu oni polako”, priča nam Dragan Radanović.

Deca su sa Draganom od januara prošle godine, kada im je majka tragično nastradala. Sudeći po priči, naš sagovornik se brzo navikao na nove obaveze, i prihvatio da o deci vodi sam računa.

„Davali su mi opciju da ih dam u hraniteljsku porodicu, ali to mi nije padalo na pamet. Preuzeo sam brigu o njima, i potpuno sam im se posvetio”, kaže Dragan.

Nikakvu pomoć nema osim komšinice koja vikendom čuva Draganu.
„Pomogne mi, rastereti me malo. Lakše je kada su dvoje, kada ih je troje uvek je neka svađa. Ali se u principu dobro slažu”, navodi Dragan.
Radanovići žive u dvosobnom stanu, sa 43.000 dinara mesečno, koliko iznosi Draganova penzija. Od države dobija i dečji dodatak od 4.000 dinara po detetu, ali je to daleko od iznosa potrebnog za zadovoljavanje svih dečjih potreba. Dragan kaže da je razočaran odnosom države prema samohranim roditeljima.

„Ove godine dečji dodatak je podignut za samohrane roditelje za 59 dinara. Nema nikakve pomoći od države i to ne postoji. Povremeno dobijem jednokratnu pomoć od Centra za socijalni rad Pančevo, i to je sve. Ja živim sa 10.000 dinara mesečno, ostalo sve dajem za decu. Velika stavka su mi i računi, a s obzirom na to da se grejemo na peć na struju, kada je grejna sezona račun za električnu energiju mi je oko 8.000 dinara. Sebi ne mogu ništa da priuštim, mali je budžet, i kako ga god da rasporedite bude tanko”, objašnjava Dragan.

Bitna stavka u kućnoj kasi su i lekovi kada se deca razbole.

„Kod mene ne može jedan da bude bolestan – kada se neko razboli odmah se zaraze i ostali. Jedan sirup košta 700 dinara, a za mene je to puta tri, pa gde su još kapi za nos i drugi lekovi”, napominje naš sagovornik.

Oko male dece je toliko obaveza, da Dragan ne može ni da razmišlja o poslu. A s obzirom na to da su maloletni, i da nema nikogada vodi računa o njima, morao bi da plati čuvanje, što mu se na kraju ne bi isplatilo.

Dobrih ljudi još ima, pa Draganovoj deci daju garderobu, patike, ali potrebe su mnogo veće. Ukoliko neko želi da pomogne ovoj četvorčlanoj porodici može da uplati novčanu pomoć na račun kod Euro banke: 250-1150009261500-59.

Da je jedan od najvećih problema sa kojima se suočavaju samohrani roditelji finansijske prirode, govore i podaci Republičkog zavoda za statistiku koji pokazuju da je u 2019. godini najvišu stopu rizika od siromaštva imala lica u domaćinstvima koja čine dve odrasle osobe s troje ili više izdržavane dece – 51,9 odsto, i lica u domaćinstvima koja čine samohrani roditelji s jednim detetom ili više izdržavane dece – 41,6 odsto. Prema popisu iz 2011. godine, u gradu Pančevu bilo je 1.320 očeva koji žive samostalno sa decom, i 1.705 porodica u kojima mališani žive samo sa majkom.

„Šta bih ja radio da nije njih, bih u ‘penzionercu’ i igrao domine. Ovako imam veliku obavezu prema deci, i ništa mi nije teško kada radim za njih. Ćerku iz prvog braka sam izveo na put, pa tako ću i njih”, zaključuje Dragan.

I dok očevi u proseku u Srbiji, prema podacima Republičkog zavoda za statistiku, posvećuju deci u proseku svega 11 minuta dnevno, Dragan Radanović ruši tu statistiku i predrasude da muškarci ne mogu da obavljaju kućne poslove, da ne mogu samostalno da odgajaju decu – da im budu majka i otac.

Tekst je nastao u okviru pilot projekta „U mojim cipelama” koji su partnerski pokrenuli sajtovi Pančevo Si Ti i PanPress.

Ostavi komentar

  • (not be published)