Božićna čestitka

Objavljeno 07.01.2018.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 4 mins

Žao mi je, ali te verske logorske vatre, to lepo upakovano slanje dece od vrata do vrata, koje moji Vojvođani nazivaju korinđanjem, ta nazdravljanja iskricama i zrnima žita (ljudi, ja sam urban čovek, živim u gradu, grejem se na struju i kupujem hleb u radnji), to je nešto što ne mogu da prihvatim. I sasvim sam sigurna da sa hrišćanskim, a pre svega sa ljudskim vrednostima, nema ama baš nikakve veze! Ne postim Božićni post, pa ni danas ne jedem ribu i kompot od šljiva. Treba li zbog toga da mi bude neprijatno ako me presretnu reporteri lokalne televizije sa pitanjima o ceni šarana na pijaci? Ili, ako taj jedan dan i provedem u postu, desiće se – šta tačno? Biću ispravna? Budući da imam sasvim jasno postavljene životne principe, sasvim jasno razlikujem dobro od zla, čoveka od skota i pametnog od budale, smatram da sam dovoljno ispravna. Postila-ne postila. Pevala pesmice-ne pevala. Slavim li Božić? Slavim, na sebi svojstven način. Obeležavam ga kao deo porodične tradicije onako kako pamtim i volim. Da li je to sve po crkvenom slovu, očigledno da nije, ali me i ne zanima. Ono u šta ja verujem ne nalazi se u crkvama, a još manje u ustima licemernih sveštenika. Pa da li verujem? Verujem. Ali u koga, u šta, kako i koliko, o tome vam sada neću pisati. A neću o tome govoriti ni na sledećem popisu stanovništva.

A da li me sve to što sam nabrojala sprečava da vam čestitam praznik ili primim vaše čestitke? Ne. Nikako. Naprotiv. Jer kad vam kažem „Srećno vam i zdravo bilo…” to i mislim. I ne smeta mi način na koji vi, svako od vas mojih prijatelja i poznanika ponaosob, a posebno svako od vas meni nepoznatih ljudi, proslavljate ovaj dan. Smeta mi samo ako neko od vas insistira da ga preslikam u tome. To se ne važi. To ne može. Koliko god imali zajedničkog, u nečemu se razlikujemo i dobro je što je tako inače bismo se budili u Zoni sumraka. Dovoljno je što se budimo u ovoj nesrećnoj zemlji koju volimo uprkos tome što je ne popravljamo. Što je ne činimo boljim mestom za život. Što se razočaramo, pa se od muke izvalimo i žvaćemo prasetinu. Što se nadamo da će te krupne popravke neko drugi uraditi umesto nas. Što se povremeno i po neki klečeći molimo da to onaj drugi uradi…

Srećan vam, dakle, Božić s željom da, osim dobrog zdravlja i radosti, imate i muda. Da dovršite započeto, da očistite prljavo, da raspremite neraspremljeno i da verujete u sebe i svoju realnost više nego u nešto imaginarno i nedodirljivo, ma koliko da vam je ugodnije i lepše da se ogrnete tom idejom da „neko to odozgo vidi sve” i da su zvezde u ravnoteži…

PRETHODNI ČLANAK

2 Comments to: Božićna čestitka

  1. Slobodan Dukić

    januar 7th, 2018

    U okeanu verskog besmisla čiji talasi prete da potonemo u versko ludilo, eto jedne boce razuma koja pluta po to cunamiju. Otvorio sam tu flašu sa porukom Snežane Mirić. Gradjanke sa integritetom, dostojanstvom, kako ona napisa mudima. A ovi drugi oko nas: pokorni, pobožni saginju se do medjunožja mantijaša i ljube im prljave ruke. Čast nekim sveštenicima koji drže do morala. Naravno, prihvatanje religije spada u paket ljudskih sloboda. I neka vernici ritual posvećen tzv. bogomladencu sprovode u kućama. Neka pravoslavna crkva uz naklonost ovog nacionalističkog režima ne truje vazduh opijumom za dušu. Ovako, ako nastave da truju decu imaćemo podmladak verskih robota. Neka učitelji podele deci tekst Snežane Mirić. Imaće školarci šta da nauče. Da prihvate razum ili će potonuti u mrak najgore moguće manipulacije.

    Odgovori
  2. Živoslav

    januar 7th, 2018

    Potpisujem.

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)