Moć sećanja i ljubavi

Objavljeno 25.01.2019.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 3 mins

Antologija i brilijantnost. Rapsodija u crno-belom. Čisto savršenstvo.

Sve se ovo s razlogom može pripisati novom filmu Alfonsa Kuarona „Roma”, ali nijedan pridev niti opis nije dovoljno veran koliko je „Roma” snažan i stvarno izuzetan film.

Postoje filmovi koji uspevaju da svojom produkcijskom i vizuelnom impozantnošću zamaskiraju sopstvene nedostatke i praznine. Često se dešava da fotografija filma nadjača njegovu filmsku priču i ubedi nas da je film koji gledamo mnogo bolji nego što jeste.

Retki su filmovi koji svakim svojim kadrom slave film i život i jednu intimnu istoriju sećanja uspevaju maestralno da dočaraju. Za genijalnost je potrebno vreme i to je očigledno u ovom filmskom savršenstvu, jer je apsolutno sve promišljeno, ništa ne štrči i sve štima, ne postoji nijedan detalj viška, glumački je perfektan iz razloga što deluje dokumentaristički autentično, a ključ leži u jednostavnosti.

Ta jednostavnost se sastoji u brilijantnom skladu režije, filmskog memoarskog narativa i veličanstvene fotografije koju potpisuje takođe Alfonso Kuaron.

Film je oda njegovom detinjstvu i posvećen je spremačici Libo koja je živela u kući njegovih roditelja. Takođe je i verni prikaz klasnih razlika i društvenih promena Meksika, početkom sedamdesetih godina prošlog veka. (Corpus Christi masakr iz 1971. godine i vreme Luisa Echeveria Alvarez-a).

Kamera je u službi tihog svedoka koji posmatra prošlost bez intervencije. Istovremeno film uspeva da radi na nekoliko nivoa, on je izvanredni omaž Tarkovskom i Feliniju, emotivno putovanje kroz porodičnu istoriju autora, društvena kritika američke militarne manipulacije, ali takođe i film o ljudskosti i univerzalnosti patnje.

„Roma” je takođe i film prepun simbolike i metafore, film koji obiluje referencama na prethodna Kuaronova ostvarenja (poput bioskopskog kadra filma „Marooned” iz 1969. godine koji je definitivno uticao na Kuaronovu Oskarom nagrađenu „Gravitaciju”).

Glavna uloga je poverena izuzetnoj Yalitza Aparicio, ujedno je „Roma” i njen debitantski film, a njena gluma nije gluma nego život sam. Potresne scene deluju ljudski verodostojno bez trunke bilo kakve melodrame i patetike.

„Roma” je film koji će postati klasik.

„Roma” je Amor.

PRETHODNI ČLANAK

NAREDNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)