Relacija: Kej – Narodna bašta

Objavljeno 05.12.2021.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 14 mins

Nedelja, 28. novembar 2021. godine

Obično vikendom, a često i radnim danima, ustajem kasno, tek oko podneva. U mislima utisci od jučerašnjeg dana: juče je bio dobar dan! U gostima su mi bili braća od tetke, Ivan, Milovan i Zvonko sa Andikom, suprugom mu i Lukom, mlađim sinom. Starija Anja je imala preča posla, matine party kod neke školske ortakinje. Sledećeg septembra puni 18, i prelep je devojčurak, sa divnim osmehom, koji spušta gard i najzadrtijem namćoru. Pošto nemam svoju decu, uvek volim kad i ta dva anđela svrate kod mene. Obožavam Luku, ima nepunih 11 godina, i veliki je ljubitelj meka, igrica i koka-kole, i kad mogu, sve mu dopuštam… jako je nežan, i osetljiv, pomalo uplašen, baš kao što sam i sam bio u njegovim godinama, i zbog toga mi je posebno drag.

Volim kad se tako skupimo, iako poneko uvek fali. Jedino za takve i slične prilike imam volje da nešto i skuvam. Uvek počnemo sa rakijom, a uz klopu i posle nje pređemo na roze ili pivo.

Juče je bio dobar dan, Srbija je počela da se budi iz dugog sna… plaši me to kad vidim koliko je naše društvo podeljeno i polarizovano, deluje tesno…

Danas sam u gostima kod mog rođenog burazera. Otkada Stanko živi sa Sofijom, stalno me vikendom zovu na ručak. Na njen poziv, hitam na nedeljni ručak, uvek obilan, onako margićanski, naravno uvek sa dezertom na kraju.

Nedelja popodne nogometni dan, zaboravio sam sat…

Moj dobar drug Veljko me zove, dugo se nismo videli. Kao i uvek, on je taj koji nas skupi i organizuje, on je taj centar oko koga se rado skupimo, jako druželjubiv lik… inače, teško da bi koga od njih i video. Postajem samozadovoljan.

Ponedeljak, 29. novembar 2021. godine

Opet ustajem kasno, skoro je podne… radim od 13h, i brzo izlećem napolje, moram da napravim krug, da se prošetam malo, pre nego se zabodem u stolicu i presedim osam sati. Zbog svega ovoga oko kovida, radim od kuće još od marta prošle godine, i zaista, ne mogu da se požalim, uživam u blagodetima istog. Nema više sat i po-dva do posla, isto toliko na povratku, svako ko radi u BG me razume. Fizička distanca i nije neka, u stvarnosti, taj put je neviđen napor, koji morate da ponavljate iznova svaki dan. Svaki radni dan.

Odrađujem smenu u društvu Radio BG 2, moja omiljena stanica. Ima li još koga, sem mene, ko sluša to uopšte?

Ponedeljkom uvek idem na trčanje, retko kad pre posla, uglavnom uveče. Navukao sam se još pre tri-četiri godine. I još uvek me drži. Vreme je užasno, ali obećava praznu stazu. Uvek idem istom rutom, krećem sa Tesle, do Narodne bašte, i nastavljam do kraja po trim stazi.

TRIM STAZA – materijal tarmak, mehurast gumeni sloj, napravljen da amortizuje i ublaži pritisak koji trkač trpi na zglobovim, stopalima… po pravilu namenjena za sport, u sportskoj opremi (patike), uvek je puna raznih prepreka u vidu majke sa kolicima, mlađim i starijim grupama građana u razgledanju skoro izumrle i nestale flore, brzih hodača (nightwalkers-a), dece na trotinetima, zanesenih ljubavnih parova… Pa zar pored toga što se borim za vazduh dok trčim, moram i sa svima vama za parče staze???!!!

Zbog svega toga zavoleo sam trčanje po lošem vremenu. Možda sam malo mazohista?? Hm…

Zimi je posebno lepo kad na već napadao sneg i utabanu stazu onako romantično počnu snežne pahulje da provejavaju… nažalost, tada retko koga ima da uživa u prizoru. Uskoro će i sneg, u međuvremenu, uživajmo u, meni najlepšem dobu u godini, jeseni.

Danas je Dan, Dan Republike..

Utorak, 30. novembar 2021. godine

Mrzi me da ustanem, ali ako ne odem na bazen, osećaću se loše. Bazen se otvara u 11h, imam taman toliko vremena da odem, isplivam svoje, i vratim se kući knap za smenu. Na bazenu uvek iste face, među nas desetak, prepoznajem Tošu i Šoleta. Eno ga i Jelača, sve prekaljeni plivači, pored kojih biste se osetili prilično slabašno, pogotovo ako ste početnik. Iako sam trenirao kao školarac, dugo nisam išao redovno na bazen, a letos sam se smorio kada sam na otvorenom bazenu shvatio koliko snage treba za plivanje. Držao sam da sam u top formi, zaboga pa mogu da istrčim polumaraton, ali plivanje je nešto sasvim drugo. Tako da, sad sam redovan, i polako napredujem.

Self checkout-ti, kase, debit reader-i, iako statičan fizički, posao mi je vrlo dinamičan. Radim za stranu kompaniju, koja između ostalog proizvodi kase, one po prodavnicama, i pruža tehničku podršku za iste… dugo sam već u Walmart timu, i svega mi je već preko… ali šta ću, dok ne smislim bolje rešenje primoran sam da ostvarujem norme, multitaskujem, i budem ljubazani kada to ne želim.

Klasika, slušam Radio Beograd 2.

Sreda, 1. decembar 2021. godine

Konačno me kontaktira neko za posao, šaljem često CV za razne interne konkurse u firmi, bilo šta, samo da se sklonim sa ovog telefona… nije zdravo, sigurno ne ovoliko dugo. Četiri godine sam primao pozive, onda sam se malo maknuo na bolju poziciju, sad zovem ja njih. Opet, ko nije osetio čari kol-centra, ne može da razume tu muku.

Ali ništa još nije rešeno, tek me čeka job intervju, 90 minuta u najavi!!! Ajde, prvi deo upoznavanje, odmeravanje snaga, ali u drugom me čekaju testovi, a moje excell veštine i nisu baš na zavidnom nivou. Dan provodim u gledanju tutorijala po YT. A petak nije daleko.

Četvrtak, 2. decembar 2021. godine

Dan mi proleće u redovnim aktivnostima na poslu, u pauzama se spremam za intervju u petak. Vežbajte excell, nikad ne znate kada će vam zatrebati!!!

Cima me Dex, vreme da se naručuju stripovi! U društvu sa Pantom i njim, ja sam početnik, tek od skoro navučen. Naravno, celu mladost i odrastanje stripovi su bili svuda oko nas, nije to ništa novo, ali jedno vreme zbog materijalne situacije retko ko je mogao da ih priušti… sad kada svi imamo svoje poslove, nadoknađujemo propušteno. A izbor je sada neviđen, i sve su luksuzna izdanja, sa tvrdim koricama! Nedavno sam preko Kupujem-pridajem uzeo manji lot od osam starih, ali extra očuvanih, brojeva legendarnog Spunk-a… ne mogu vam opisati osećaj.

Ja im dođem kao spas, obojica su u braku, sa ženama i decama, radi diskrecije, uvek naručujemo na moju adresu…

Petak, 3. decembar 2021. godine

Nisam prošao uspešno na intervjuu za drugi posao, pao sam na testu iz excel-a… naravučenije i zaključak: pod hitno uzeti časove, ili vežbati sa nekim taj program, zaista je tražen, na svakom konkursu…

Danas je mom bratancu Luki deseti rođendan, iako je slavlje zakazano u nedelju u nekoj igraonici, dogovaram se sa burazerom Zvonkom da svratim kod njih posle posla. Ne pijem često, ali kad mi dođe, volim kvalitet pre svega. Svraćam u DIS po neka piva grickalice i slatkiše, i pravac Nova Misa.

Sa Andrijanom i Zvonkom provodim veče, Luka igra igrice u sobi, Anja je kod dečka. Nostalgično slušamo stare stvari, uz koje smo odrasli, i pričamo o raznim temama. Spominjemo i proteste zakazane za sutra, i slažemo se da su kritike prema opoziciji, kojih ima dosta prethodnih dana, zaista nepotrebne, i definitivno idu u korist samo „njemu”… Slušamo i neki „space” radio preko vibera, uključuju se razni slušaoci, negoduju, savetuju, predlažu… svima je bre došlo do grla.

Subota, 4. decembar 2021. godine

I pored silnih aritmija koje me muče unazad par godina, intenzivno unazad par nedelja, odlučujem da ne preskočim bazen… Ako sam se već uzdržao od trčanja u sredu i petak, ne mogu i od plivanja. Kontrolišem ja to unazad, navodno nije opasno, ne ugrožava zdravlje, ali ume da bude neprijatno kad osetite kako vam glavni organ-mišić preskoči koji put, pa onda zatreperi… osećaj nije nimalo prijatan.

Kasnim na burek kod Grge, stižem oko pola 3, vidim, mnogo je ljudi ogladnelo. Saobraćaj stoji, ljudi stoje… divan neki svet, i svi mi deluju nekako lepi, i mladi. Sam u gomili, teško da ću koga sresti, deluje kao velika gužva, a ja mrzim da se provlačim kroz gužvu… mrzeo sam to i kad su žurke, čak i Exit kada je u pitanju.

Srećem brata Zvonka sa Lukom, nismo se dugo videli, od sinoć… odmah zatim prepoznajem mnogo ljudi oko nas, eno ga i Pera, tu su i Dex i Panta, Bob odmah do njih… i Mimu prepoznajem ispod maske. Hladno je, ali divan sunčan dan. Sporadično zaglavljeni automobili trube, uglavnom su svi mirni, nema nikakvih provokacija. U jednom trenutku svima nam privlači pažnju lik koji kreće sa palicama da lupa po znaku stop, u nekom ludačkom afričkom ritmu… dobija aplauz, izlazi na bis… prepoznajemo ga, Čanča..

Sve u svemu, lep provod, vidimo se sledeće nedelje, i guess…?

Prolazim kroz AVIV na povratku kući, na tezgama po parkingu prodavci, razni mali proizvođači, uglavnom jestivih proizvoda. Podržavam ih, kupujem neke „lovačke kobaje” i domaću štrudlu…

Ima i rakija, vina, meda, onih divnih i šarenih lizalica, šećernih jabuka. Zaista divan prizor.

Na izlazu iz „Lagune”, počastih se sa Korijevim Buđenjem nemani, nalećem na onog simpatičnog dekicu, sa varjačama i raznim drangulijama od drveta. Obično ga vidim u „Dvorištu”, on mi uvek izmami osmeh. Kupujem Divni dasku za seckanje od njega, ljubazno mi zahvaljuje, kao da sam mu ne znam šta učinio..

Autor je rođeni Pančevac, poznat kao Puža aka DJ Snail

PRETHODNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)