Praznični ispitni rok, što da ne!

Objavljeno 26.01.2020.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 17 mins

Nedelja 19. januar 2020. godine

Budimo se kasnije, baškarimo po krevetu kad eto i ding dong Skituljka koji uleće u našu sobu. Vid je došao da nas pozdravi, ali nije razpoložen za maženje sa nama. Odlazi do svog trona u dnevnoj sobi… Koliko je dobro kad si mali i sve ti je potaman. Dan počinje.

Kada ste freelancer nedelja nije nešto drugačija nego bilo koji radni dan. Čari slobode.

Odlazim na pregled kod doktora, vesti pola- pola. Ma daj, posle kiše dolazi sunce, biće sve OK. 🙂

Počinjem da razmišljam koliko sam sebe stavila u treći plan i kako se to odražava na zdravlje. Vreme je da se nešto promeni.

Juče sam imala ispit, ispoštovala formu, zadovoljna učinkom. Sramota je da na masteru ne poznaješ gradivo 😂 a i profesor je stvarno sjajan. Danas osećam da mi se mozak opušta i stižu naleti sna.

Podne, deda donosi pite za doručak, mmmm uživancija, neko se i pakuje za put. Mozak mota traku, razmišljam kako ću večeras na miru da radim, rokovi su nadomak isteku, tik-tak, tik-tak… Neko spava u podne, raste i uživa, a mi veliki pravimo planove uz osmeh. Tata se spakovao, pozdravljamo ga, zagrljaj za troje, mašemo i šaljemo poljupce na par dana. Iiii sada žurka počinje, Viduljko se nije naspavao. Uspeli smo da posejemo pite po kući, malo pločice omekšane Lenorom, klatimo se držeći usisivač uz ding dong pesmicu, sva sreća dobili smo poziv za ručak. Porodična atmosfera, dobra klopa, i mojih pet minuta da odremam 💪 wohoo i nalakiram nokte.

Vreme je za kupanje, mleko smo zagrejali, sve spremno da mali čarobnjak odluta u svoje snove, a ja sednem i odradim svoj deo projekta. Čudna neka nedelja završava se radom.

Ponedeljak, 20. januar 2020. godine

”What day is it today?”

> ”Come on, that’s a rather stupid question! ”

”Not at all. Tell me?! ”

> ”Ey sis, the weekend is over, so it’s… MONDAY. ”

”You’re wrong. It’s Mionas Day. ”

I kakvi su mi planovi za ponedeljak?

Pre tačno 17 godina rodila se veoma bitna osoba u mom životu – Mimićka, moj mali, bistri i slatki zvrk. Mimi je sada porasla i uskoro će da me vodi u grad sa sobom 🙂. Hvala Daki što ste je napravili da mi svaki dan bude specijalan sa njom. Srećaaan ti divan dan Mimi.

Jutro je tako počelo, smišljam gde bismo mogli mali zvrk i ja danas da vilenimo. Teticaaaa! Nasmejao se i dogovorili smo se. Pre podne uobičajeni rituali, maženje, doručak i malo rada koliko uspevam od Vida koji trčka okolo i dolazi da me pomazi na svakih dva-tri minuta. Popodnevna dremka i konačno bistre glave sedam za komp. O neeeee, sutra imam dva ispita, sva sreća da, već su na platformi postavljena tako da nemam obaveze sem da se pojavim.

Tetica. Ona je isto posebna u našim životima kao i Mimi. Čeka me kuvana rakijica, pihtije i puno poljubaca, zagrljaja.Vid uživa, trčka i kod nje pravi svoj prostor. Naučio je u kojoj fioci se nalaze njegove knjige, sjajno.

Poljupci za Mimi odlazimo i do njih, čekamo slavljenicu. Veče koristim isključivo za sebe, ušuškana uz čaj… Baš mi nedostaje me time. Kažu da je treći ponedeljak u godinu najdepresivniji dan u istoj, međutim, ne bih se složila.

Svaki ponedeljak može da bude poseban dan 😉.

Utorak, 21. januar 2020. godine

Koma, nešto me ćapka po glavi. Skituljko se probudio i veselim kezom budi i mene. Uspevam da ga namamim da se mazimo malo u velikom krevetu, kao što to rade sva deca, ali ne i on. Nakon 15 min kreće akcija, red, rad i disciplina. Naravno, Marfi svake nedelje svraća iznenada. Danas imam dva ispita, a uz to, javlja se i klijent. Treba mu hitno, odmah, sada, samo par vizuala, jupiiii J. Šta je tu je. Vid mi se penje na glavu a ja sam u fazonu, još samo jedan klik i igramo se. Uspevam nekako da završim, stiže i pomoć, ništa bez mame, jedna je majka. Spremam se i bežim na faks.

Odluka da upišem master sa stomakom je izgledala suluda, međutim iskreno bih preporučila svakoj ženi u ovakvim situacijama velikih promena. Mozak jednostavno nema vremena da se bavi glupostima i nepotrebnim stvarima, a onda je sve bolje. Stižem. Kasnim akademskih sedam minuta. Svi su tu, nasmejani i spremni za profin sud i po neku pohvalu. Animacija je nešto što me je uvek zanimalo. Poznavala sam osnovne alate, ali ne dovoljno dobro, tako da mi je ovaj predmet super došao da dopunim svoj spektar znanja.

Svi su prošli i konačno ja dolazim na red i pošto sam prijavila animaciju 1 i 2, prolazimo kroz ispitne zadatke. Bingo – dve devetke. 💪 Trčim kući da zagrlim svog Viduljka i podelim radosnu vest.

Znanje je nešto što stičemo celog života i ono što nam niko ne može oduzeti nikada. Mantra!

Sreda, 22. januar 2020. godine

I want to break free
I want to break free
I want to break free from your lies
You’re so self satisfied I don’t need you
I’ve got to break free
God knows, God knows I want to break free

Stavljam maramu, skupljamo igračke, i kreće akcija. Divan dan da se moje omiljeno društvo usisivač i džoger družimo, naravno uz pojačanu muziku i uz obožavanu grupu Queen. Moram priznati da je malac uneo u naše živote i poseban red, pogotovo kad je propuzao i prohodao. I on mi pomaže, đuska sa mnom pa mi je ritual čišćenja postao kompletna zabava.

Stiže i Deni a sa njim i moj naručeni kadaif – mljac. Sada Turska domaća kafa ima poseban šmek. Usput saznajem da ćemo radno provesti veče, pošto mora da se spakuje prezentacija koja nije ni započeta. Prelepo.

Spremamo se i idemo na rođendanski ručak, Mimi i Dimi su zvezde a mi smo srećni što imamo još jedan dan pun smeha i druženja. Svi su tu, sređeni, malo umorni, ali nasmejani. Volim porodične žurke, totalni smo hit. Podsećamo na onaj fim „Moja velika grčka pravoslavna svadba”.

Jedna od prednosti i mana freelancera je što mogu da rade 24/7. Kupanje. Vid uzima flašicu i sada već sam ide u svoj krevet, a nama žurka počinje. Skuvala sam zeleni čaj ne bi li ostali budni i kreće prvo obrada prezentacije – biranje vizuala, slika i na kraju sklapanje iste. Ponoć, spaaavaa mi se, idemo slajd no. 10, prešli smo pola. Konačno u 1,30 posle ponoći uspeli smo da spakujemo i bacili se na krevet.

Sutra je veliki dan!

Četvrtak, 23. januar 2020. godine

Jutro posle napornog rada. Treba mi samo pola sata čitanja u tišini i brzinska joga. Uzimam knjigu „Braća po duši” – interesantno štivo. Otvaram na bum poglavlje i počinje avantura. Naša najveća radost – Uspeh – u našem društvu se meri novcem, moći, slavom i uticajem. Apsolutno se slažem sa spisateljima Dalaj Lamom i Tutuom i tužna sam. Uzimam prostirku i bacam se na jutarnju jogicu, osećam se mnogo bolje. Ljuta sam na sebe što ne stižem da vežbam redovnije i ozbiljnije. Odlazim do terasu da vratim prostirku i neee. Kako sam to izvela? Gledam Vidovu patikicu na tremu između dve zgrade i shvatam da sam u problemu 🙁. Uvek postoji rešenje, sva sreća komšije su tu i u dobru i u zlu, i za šolju šećera i da pošalju komunalnu kada se okupi društvo. Imamo sreće što komšija ima prodavnicu za ribolovačku opremu i sjajni su. To je to, idem da molim Mareta da mi upeca patiku.

Kreće dnevno mrvljenje, usput čekam izveštaj kako je prošla prezentacija. Priprema za ispit koji me čeka u subotu, mleko, mleko, spavanje, skočko, pik, karo.

Četvrtkom umor nekako zakuca ranije. Pre mi je to bio omiljeni dan – za neki ludi iznenadni izlazak, moj mali petak u susret vikendu.

Stižu dobre vesti, prezentacija je prošla više nego odlično. Wohooo, sreća, sreća radost. Obožavam osećaj nakon dobro obavljenog posla. Odlazim u foto radnju po radove za ispit iz Digitalne fotografije. Simpatična radnica mi objašnjava kako je na svoju ruku odradila štampu na Fuji štapmaču, ali sve je to super, i onda ide pitanje, da li može da uradi jednu fotografiju za svoju kancelariju. Što da ne?! Zadovoljna pošto sam nekome ulepšala prostor izlazim iz radnje.

Patikica, ipak nam se vratila, komšinica je uspela da je dohvati metlom, Viduljak joj nosi veliku čokoladu.

Ostalo je da pre spavanja vidim šta još pametno imaju da mi kažu braća po duši.

Petak, 24. januar 2020. godine

Everything starts whit a wish…

Ciklus, krug, ponavljanje, ritam, tik-tak, početak i kraj. Petak je dan za uživanje, treba dočekati vikend punom snagom. Pravim plan, to je isto bitno, dnevni a ponekad i nedeljni, iako znam da su šanse da se sve promeni velike.

Masaža – to mi je potrebno. Prednosti male sredine je što je sve na pet minuta i svi se znaju. Zovem svoj omiljeni salon i zakazujem relax masažu. Prva stavka sa spiska, precrtana.

U agendi poslovnoj imam par poslova koji su za prijatelje, to se radi danima kao što je petak. Svakako treba obradovati nekoga.

Na spisku stoji „grlimo se 17 puta”, kažu treba minimum 17 da bi bili zdravi, stigla je i mama pa hajde da svi zajedno to primenimo.

Dovoljno je da sebi posvetimo i pola sata dnevno pa da svi tekući poslovi budu lakši.

Opet se javljaju za animaciju, odlično. I tako u krug.

Razmišljam šta još mogu da uradim danas pa da petak dobije svoju potpunu formu. Viduljko me izvodi do galerije, nažalost zatvoreno je pre vremena i nismo uspeli da vidimo postavku. Javljaju se Kukuu prijatelji i dogovaramo se da veče provedemo zajedno, uz dobro vince, smeh i uvek različite teme kao što su naši temperamenti.

Nar. Pije mi se neko letnje piće sa nanom. Hugo koktel to je to. Žmurim i zamišljam plažu.

Nisam uspela da nađem svežu nanu, ubaciću nar. Stiže društvo, zagrljaj za sve i počinje kvalitetno druženje. Ništa lepše nego dočekati vikend uz zabavu, pogotovo ako imate ispit sutra, treba sebe opustiti i nagraditi, kao i zagrliti 18. put.

Ostalo je još malo snage za neki red iz knjige ne bi li san lakše stigao.

Subota, 25. januar 2020. godine

Sunce, a šta ćemo sa zagađenim vazduhom?!

Ništa, preselićemo se, negde daleko u neku prirodu ili još bolje na neku plažu 🙂. Dosta je bilo sanjarenja mora da se sprema za ispit, ove nedelje četvrti. Super je ovaj sistem po Bolonji, ali imam utisak da je sve malo intezivnije ili su to pak moje godine 😉 Kao i svaki put pred ispit, blokada. Sjajno, sad ništa više ne znam. Uzimam Vidove kockice i vežbamo motoriku, bolje da se razmagnetišem na vreme. Odluka da prošetamo je bila ne baš tako pametna. Temperatura je danas visoka za ovo doba godine, baš kao i zagađenje. Opet se bar u mislima vraćam na plažu.

Polaganje ispita, stresan su čin sa uglavnom srećnim krajem. Koliko nam zaista ostaje u pamćenju od svega toga?!

Vreme je za manji predah. Žmurim i na plaži sam. Čujem salsu i lagani vetar koji pomera listove palme. Uvek me obraduje kampanja koja je u toku trenutno po Beogradu.

“Don’t believe in horoscopes. Believe in artists.” Frank Bodin cilj kampanje je da provocira, postavlja pitanja i podstiče ljude na razmišljanja o životu, razlozima postojanja, svrsishodnosti i uopšte stvarnosti koju živimo.

Sutra se spava duže, a možda se i probudim na plaži 😉. Laka vam noć.

Autorka je grafička & web dizajnerka

PRETHODNI ČLANAK

Ostavi komentar

  • (not be published)