Kako god se opirao virtuelni, javni i politički nivo stvarnosti, a sve u ime objektivnog i nepristrasnog skeniranja stvarne slike sveta, nemoguće je da utekne od emotivnog, intuitivnog i subjektivnog, jer ga tako stvaraju, prihvataju i vrednuju pre svega oni kojima je taj servirani uvid namenjen.

Elem, kakav ste transfer i prijem od dragocenih i čini se protivno postmodernističkom trendu, neuklonjivih emotivnih reakcija osetili na aktuelne ličnosti, događaje i informacije kojim vas prožima i bombarduje medijski prostor u kome obitavate, takva vam je i povratna reakcija na prihvatanje ili odbacivanje lepota ili grozota kojima natapaju vaše biće.

Tri su snažna transfera emotivnog, iz javnog prostora, zapljusnula lično-privatni kutak moje malenkosti prošle nedelje.

TRANSFER LJUBAVI – kako je Nik propovedao

Nik Kejv je po drugi put ovde, o zaboravljenog li uzbuđenja i dragocene čežnje, o užasa što zbog enormno poboljšanih uslova života i bogovski uvećanog standarda, za razliku od 2008. hrlim na virtualni susret, o zahvalnosti plemenitim mi, još iz fakultetskih dana drugama, koje su iz boljih životnih utočišta, jedna iz Jerusalima, a druga iz Budimpešte, čini se otišle na posvećenje i da bi meni omogućile androidno i Ipodovsko prisustvo i grljenje sa milim pesnikom. O šokantnog li nadežnog otkrića koliko je poklonika ove umetničke republike s potpuno urbano alternativnim overenim propusnicama ipak ovde opstalo. O dragoceno oduvana „oooo” zapitanosti ko će sem nas par zaljubljenih da otprati veličanstvenu procesiju promrmljane, odrežane i izlivene pesničke suze, krvi, znoja, patnje i boli. I najveće O spoznaji da iza potpune obostrane predanosti, uzdignutih „come on baby light my fire” ruku i protepanih „Nikola, hajde”, „lepi, lepi”, „Nik ovde sam”, nije tek začaranost trenutkom, naraslom energijom, pa potpunom obamrlošću, da ovo nije zabuna i slučajnost već da „Niki” predaje i blagoslovi, čistim talasom nepatvorene emocije. Nik majstorski seje ljubav, a to se ni ovde, u srcima poklonika ne krivotvori.

No time to hesitate is through
It is time to wallow in the mire…

ovde domišljani stihovi Doorsa, posle odslušanog koncerta tužnog propovednika ljubavi, legli k’o orden.

TRANSFER BLAMA – Ko bi rek’o čuda da se dese, pa Surinam odluku donese…

Ma koliko svesna politučke ujdurme kojom domaća ološ tuče po ušima i bije po umu, kako god amaterski pomislim „nema dalje, ne može gore”, optimistična stvarnost Stradije upriliči neku nesuvislost kojom me demantuje, i potpuno nezasluženo ali neumitno iznesem sa sapatnicima užasavajuće ogroman balast blama i sramote.

Ne pominjem ovde bezobrazluk i silinu suludosti kojom omiljeni rijaliti, direktno, doduše ne celodnevno emitovan iz skupštinskog zdanja, poravnava reljef moždane kore kod većine koja ga ne prati iz zabave.

U kojoj meri bi „država” trebalo da se pozdravi sa svojim opstankom, kada u prelomnom trenutku, (koji traje nekoliko desetina godina) i dalje nastavlja da se bezrazumski šali sa idejom da ozbiljno prione na rešavanje ključnih problema od kojih joj mogući susret sa budućnošću zavisi. Nažalost, ne razum i odgovornost, već neminovnost dospelog istorijskog trenutka nameće da se šibicarskom odlaganju rešavanja kosovske krize vidi neki kraj. Kao odgovor na uslovljenu potstaknutost da ovo čim pre u dogovoru privedemo nekakvom dogovoru, nedorasla i ova politička klika, nastavlja da populističku cirkusku predstavu ponudi kao jedini odgovor.

– Ovo je grom iz vedra neba… Oni (Priština) ovako nešto ne očekuju. Oni misle da su sve završili… Malo su se preračunali. Nisu znali da imaju posla s malo tvrdoglavim ljudima – prosvećuje nas minister inostranih poslova, na vest da je južnoamerička država Surinam povukla, 2016. donetu odluku o priznanju nezavisnosti Kosova. I još ozareno iznosi podatak da je početkom 2013. godine afrička država Sao Tome i Principe poništila priznavanje Kosova (mada je činjenično to urađeno jer odluka prethodne koalicione vlade te zemlje nikada nije usvojena u skupštini).

– Naša elita ne želi realnost koja je proizašla iz istorije, već iz narodnih pesama i pseudomitologije. Ono što imamo u udžbenicima po školama i fakultetima je serija nebuloza i mistifikacija koje su proistekle iz slepačkih guslanja. To nije smešno, to je tragično – ovom izjavom je ublažio malo ovaj blamastični udar suvereni vladalac sarkastične pisane reči, pisac Basara.

TRANSFER STRAHA – kako nas proždiru đavli od papira

Iskreno rečeno ovde me je više preplavila beskrajna tuga i bes, na konstatovanu činjenicu da su mi sunarodnici i zemljaci i dalje nezamenljiva prijemna stanica ali i revnosni odašiljači strahova svih intenziteta i fela, prvenstveno onih koji potkrepljuju saznanje da ste žrtva jer ste izvanredni, bogom dani, najbolji i logično da preostali pogani deo sveta hoće da vas poništi, naravno u paketu sa samo vama svojstvenim, bogolikim običajima, tradicijom i kulturom.

Hiljaditi bauk odaslate pošasti kruži Stradijom, spomenite se HAARP-a, smrtonosnih chemistrya, zatrovanih vakcina, Soroševe urote, ali jedna od učinkovitijih je svakako „Halloween”, odnosno ovde odomaćujuća „Noć veštica”, straholiko preteći sada da vam decu proguta i preotme, te ih otuđi i otme iz srca onih gore navedenih pravdolikosti.

Kako je ovaj sad već pop-postkulturni praznični fenomen, ustanovljen na hiljadugodišnjem paganskom, pa utkan u zapadnohrišćansko religiozno predanje, postao fenomenološki zamajac za novo ustrašenje na ovim prostorima, sem po sklonosti ka neutemeljonoj mistifikaciji, ne dopire do razuma. Još je zanimljivije da pandan u ovom drevno ustanovljenom poklonuću slavljena cikličnih i stalnih promena u prirodi i životu, imamo sa sve pokladama i maškarama, i na ovim prostorima, ali ovaj praznik poslednje nedelje posta u pravoslavnom hrišćanskom svetu znan kao „Bela Nedelja” ili „Poklade”, nekako ne proizvodi ustrašenost, valjda jer je naš!!??

Ne dajte strahu na se, naročito ako ga je porodila lenjost da se obavestite, podučite i proučite ono što ne znate. Ako baš uživate da se „ustrahujete”, ne transferišite dalje, ima onih kojima je i to što se vi neosnovano bojite, dovoljno strašno.

PRETHODNI ČLANAK

Barometar  laži

NAREDNI ČLANAK

Treniranje strogoće

Ostavi komentar

  • (not be published)