Balkanska rapsodija o sreći

Kuda dalje rođače

Objavljeno 22.11.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 6 mins

U originalu je „kamo dalje rođače” – Džoni je ovaj stih ispisao još u vreme dok smo po slovu zajedničke volje ali i pravno-političkog zemana i fermana bili i rođaci i građani u razvitku. To što od ovog fakta bežimo i mi, a i rođaci kao „đavo od krsta”, samo je deo svakodnevne nametnute igre zaglupljivanja i sluđivanja. No na žalost desničarskih i nacionalističkih morija, i protivno količini ispoljenog samodestruktivnog ludiranja i bavljenja obnovljenih omiljenih igara „podmetanja noge”, „preskakanja trulih kobila” i omiljene „između dve vatre” krvnički-krvno, geografski-nepreseljivo i mentalitetski nedeljivi – ostasmo svezani zauvek.

Sreća ove velike milom-silom skockane sredbalkanske porodice, kao što nas je Tolstoj podučio, više-manje ostala je ista kao kod svih velikih orođavanja, ali je nesreća, bio je u pravu, specifična i samo našim neprevaziđenim talentima i umećima unikatno i dugoročno, nadajmo se ne zauvek, osmišljena. Moderna psihijatrija nam je dodatno otvorila oči i razbistrila umoumeće, potvrdivši da ne možete „više, jače i bolje” voleti do najbližeg, ali zato nema merljive jedinice koja može da dosegne kvantitet i kvalitet mržnje kojom možete da dezintegrišete tog do juče po ljubavi i podnošenju bliskog, još ako se ispostavi da ga od davnina i niste nešto begenisali, eto vama majstorstva u ovoj disciplini.

a u sebi nemoć krije
da promijeni stil, manire,
da zablista u onom
u čemu je jak

 „Pametni i knjiški ljudi” * AZRA – Branimir Džoni Štulić

Problem je što je ovaj prostor ipak specifičan, jer krši i pravilo o „sreći”, nismo ni srećni po uzusima ostalih velikih geografskih, političkih i kulturnih zajednica. Najpre opšteprihvaćeno civilizacijsko i hrišćansko načelo „za sreću je potrebno bar dvoje” ovde nema prođu, a onda kod drugih, ustaljena premisa za opstajanje i suživot, ako ne pun ŽIVOT – „da i komšijina krava bude živa i zdrava” ovde je, malo modifikovana u, doduše dobrim želanijama, da se ova animalna metafora dovede do crkavanja, a ne retko i direktno likvidira.

Druga uočena specifičnost je vezana za postulat „nesrećnog”, i ovde nema doslednosti. Ne mrzimo mi ipak naj-naj bližeg… Malo sutra rođače, tvoj kandidat je ovde uvek u prednosti, ma koliko je moj kadidat meni bliži. Evo testirajte prosečnog sugrađana, saplemenika ili sapatnika iz ove sredine, i ma koje mrziteljske orjentacije, recimo spram aktuelnih političkih igrača bio, videćete da nikada ne može toliko silno da „ne voli” Vučića, Jankovića, Jeremića, Jovanovića ili ma kog Petrovića, od recimo Kolindice, Bakira, Zajka, a Tačija i Haradinaja, seme im se zatrlo, da i ne pominjemo. A onda i ove, mada su nam geografski i mentalitetski bliži, ipak ne možete toliko mrzeti kao tamo nekog Orbana ili Erdogana, a tek udaljeniji prežvakani evropejci poput Merkelove, Makrona – pravi zlatni otisci dosanjane mržnje.

I pazi najbliži – koliko smo mi jedinstveni, i ovde kršimo pravila mrziteljskog unesrećivanja – iako su najudaljeniji, nismo u stanju da ovaj vladajući princip „obrnute proporcije” dosledno primenimo, ipak, na najudaljenije Putina ili Trampa. To nam ne dozvoljava srednjezapadnoistočni balkanski gen, koji uslovljava pozitivnu, kognitivno-emocionalnu gotovo Pavlovljevu reakciju na moć, bahatost, čvrstu ruku i mačizam, ma kakve bitange iza toga stoje.

Naravno da je ovo svojstveno i prijateljima, braći, komšijama i sapatnicima iz okolosredine, pa nam je i razmer željenog srećnog (su)života uslovljen promenom stila i manira u osvajanju srećnijih i boljih dana, ukoliko to ne bude pomireno i sinhronizavano ostaćemo zarobljeni, tačno u stihovima Džonijeve „Iste priče”, koju smo već ne samo odslušali, već i proživeli.

kosa mi se na glavi diže i strašno me ljuti
kada vidim da idioti postaju cijenjeni ljudi
u novinama neki frajer glasno trubi
zaboga recite narodu da se javnost buni
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek ista priča

slobodnih mjesta ima samo gdje šljakeri rade
svi bi u birokraciju tamo su bolje plaće
produktivnost ima svoje ekonomsko opravdanje
zašto da prolijevam znoj kada dobijem manje
kažite mi tko je podoban
kažite mi tko je opasan
uvijek ista priča

„Uvijek ista priča” * AZRA – Branimir Džoni Štulić

PRETHODNI ČLANAK

2 Comments to: Balkanska rapsodija o sreći

  1. Dragana

    novembar 23rd, 2017

    Da ne ostanemo zarobljenici nekog od mučnih tekstova. Pozdrav Slavko !

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)