Optimizam ranog proleća

Iskreno verujem da će strašni rat Rusije i Ukrajine brzo da se završi. I ratovanje s koronom je već na izdisaju. I nadam se da se bližimo početku kraja rata s Vučićevom diktaturom. Ali, glupost i rasprostranjenost srpskog nacionalizma stvarno ubija svaku moju nadu u bolje sutra

Objavljeno 28.02.2022.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 7 mins

Ovo proleće čekam s mnogo više entuzijazma nego obično proleće. Ovog proleća, posle dve godine, trebalo bi da se rešimo priče o koroni i svih restrikcija koje je virus doneo u naše živote. Iščekivanje proleća bez korone činilo me je uzbuđenom i srećnom. Pre dve godine smo počeli da dobijamo informacije o novom virusu, o njegovom širenju, posledicama koje ostavlja na organizam, ljudi su počeli da umiru širom sveta u sve većem broju. Iznenađujuće brzo su se pojavile vakcine i donele spas, ali i nov razdor među ljudima, tako da su se svi podelili na one koji zagovaraju obaveznu vakcinaciju i one koji ne žele da je prime. Ratovanje s virusom perverzno se preoblikovalo u ratovanje onih koji su zavedeni modernom naukom i onih koji su zavedeni teorijama zavere. Mirovni pregovori su se pokazali nemogućim, jer su to stavovi bez ijedne dodirne tačke na kojoj bi se bazirao pristojan dijalog.

Ovo proleće mi budi nadu i po pitanju političke situacije u mojoj zemlji. Nadam se da je vladavina SNS ekipe u ozbiljnoj krizi. Mislim da su se ljudi masovnije trgli iz apatije zbog toga što vlast ozbiljno ugrožava životnu sredinu. Nekako, svašta možemo da istrpimo, ali bez vazduha i vode stvarno se ne može. Nadam se da je toga svesno 50 odsto biračkog tela koje tradicionalno ne glasa. I nekoliko pristojnih opozicionih partija deluju kao da su zainteresovane da učestvuju u politici, pa sve to u meni budi optimizam. Spremna sam na ratnu izbornu atmosferu sa gomilom ružnih reči, uvreda, pretnji u medijima, ali na to smo već navikli. S razlogom se plašim da naš predsednik sprema i ozbiljnije fizičke okršaje koje bi izazvala njegova pretorijanska garda navijača-dilera, svesna sam da on nije sposoban za prihvatanje demokratskih procesa. No, oni su u manjini i mislim da je to većinskom stanovništvu sada jasno, a to je najvažnije.

Moj optimizam pred ovo proleće ima čime da se hrani.

I onda je Rusija bombardovala Kijev i vojska je u tenkovima ušla u Ukrajinu.

I tako je proleće 2022. jednog februarskog jutra, iznenada, iz oaze mog krhkog optimizma naglo preseljeno u rasadnik paničnih strahova.

Već godinama je Ukrajina zemlja na čijim se istočnim granicama sporadično puškara, ali sam bila ubeđena da nema šanse za bilo kakav ozbiljan vojni sukob. Ali, eto, ta šansa, koje u mojoj glavi nema, ipak se ostvarila. I svi ratovi sa virusom i različitim neistomišljenicima su prestali da postoje. Jer ovo je sad stvarno rat. Ljudi stvarno ubijaju jedni druge, i stvarno ne znaju šta će jesti za par dana, i stvarno se smrzavaju i stvarno im je život u opasnosti. I ništa nije važnije od toga da se to zaustavi. I sad me obuzima strah za budućnost moje okoline i budućnost celog sveta. A duša me boli zbog napaćenih Ukrajinaca koji stvarno nemaju čemu i kome da se nadaju. Od kad su izašli iz čvrstog zagrljaja SSSR-a, izigravaju tampon-zonu NATO i Rusije, što znači da su im male šanse za mir i prosperitet. A velike sile, koje su garant mira u Evropi, pružiće im moralnu podršku i pregršt licemerne empatije. I sve je strašno i sve je užas.

A da bi moj strašni užas bio još veći, pobrinuli su se moji sunarodnici koji masovno podržavaju Putinovu okupaciju. U pravom „hrišćanskom” maniru navijaju za Golijata. U Putinu vide borca protiv „novog svetskog poretka”, NATO agresora i proklete Amerike. Samo što im promiče činjenica da je on u ratu s Ukrajinom, a ne sa omraženim neprijateljima „srpskog sveta”. Kad bi Putin zaratio s Amerikom, s kojom se takođe graniči, onda bih razumela podršku slovenskoj braći. Ovde ne vidim nikakvu logiku jer su i Ukrajinci naša braća, isto koliko i Rusi. I bili su značajan deo Crvene armije koja je herojski pobedila naciste. I došli su u Jugoslaviju da nam pomognu da brže oteramo okupatora iz naše zemlje. I sad mi ovde masovno podržavamo okupatora njihove zemlje? Pa koliko je to nenormalno i ružno?

Kako je moguće da bilo ko u ovoj državi, s ovakvim istorijskim iskustvom, može da simpatiše bilo kakvog okupatora bilo gde u svetu? Da li to znači da je od sada srpski patriotizam navijanje ne za civile koji prave molotovljeve koktele u podrumima, nego za najbolje opremljene vojnike u tenkovima!? Iz toga proizilazi da naše patriote, napokon, pošteno priznaju da su im istorijski uzori saradnici okupatora.

I dok Putin hapsi Ruse koji demonstriraju protiv okupacije Ukrajine, jer to doživljavaju kao nacionalnu sramotu, nekog ovde nije sramota da navija za Putinovu vojsku u drugoj državi. Koliko je nadrealno da neko s ovih prostora može mirno da gleda one uplašene izbeglice na granici, decu u rukama izbezumljenih majki, gomile ljudi zbijene u podrumima?

Iskreno verujem da će taj strašni rat brzo da se završi. I ratovanje s koronom je već na izdisaju. I nadam se da se bližimo početku kraja rata s Vučićevom diktaturom.

Ali, glupost i rasprostranjenost srpskog nacionalizma stvarno ubija svaku moju nadu u bolje sutra.

One Comment to: Optimizam ranog proleća

  1. A Day at the Beach

    mart 7th, 2022

    Kratki film iz Odese snimljen pre jednog veka, magao bi da bude podrška Isidorinm tekstu. Postavljen na Youtjubu pre mesec dana zavredeo je milion pregleda. Obrađen, pokazuje vrednost filmskih zapisa (Pančevo ih, na primer, nema, a voleo bih da ima).
    Lično nisam pesimista, štaviše uvek sam se pitao kako takvi ljudi žive. Naš predsednik se deklariše kao pesimista.
    Pandemija je na izdisaju, no činjenica da je promenila živote ljudi, neke uzdrmala, neke odnela.
    Rat između USA i Ruske Federacije je očekivan. Kako zvanično ne bi došlo do takvog (otvorila bi se mogućnost nuklearnog) on se vodi između Rusije i Ukrajine (nama u Srbiji ovo je poznato). Mnogi ratovi su prošli, te će Ukrajincima biti kao i nama.
    Izbori 3. aprila će svakako doneti promene. Kakve, zavisi od optimizma.
    Konačno, svim ženama čestitam 8. mart, međunarodni dan žena.

    Odessa Ukraine in 1920s [4K 60fps]

    Odgovori

Ostavi komentar

  • (not be published)