Kako će digitalne valute i blockchain tehnologija promeniti svet

Objavljeno 26.07.2017.
FavoriteLoadingDodaj u omiljene 9 mins

Kada se 2009. godine pojavio Bitcoin, prva digitalna valuta na svetu, malo ko je mogao da nasluti da će tržište kriptovaluta eksplodirati i da će on dostići vrednost od preko 3000 dolara. Danas, pak, postoji veliki broj kriptovaluta koje se koriste u različite svrhe i čije vrednosti stalno variraju. Ono što je kod njih revolucionarno nije samo njihovo puko prisustvo u platnom sistemu ili način na koji do ludila dovode banke širom sveta, već tehnologija kriptovaluti koja je značajno promenila globalnu ekonomiju, a ima potencijal da potpuno preoblikuje način savremene komunikacije.

Tokom proteklih godina mnogi stručnjaci su sa manje ili više uspeha pokušavali da objasne ljudima na koji način funkcionišu kriptovalute. Između ostalog i zato što je trgovina u savremenom dobu daleko kompleksnija nego ikada, pre svega zbog pojave interneta. Praktično svako može da trguje sa svakim. Za olakšavanje i odobravanje transakcija oslanjamo se pre svega na vlade i banke, odnosno treća lica. Informacije o transakcijama se čuvaju u knjigovodstvima i najčešće su nedostupne javnosti. Razlika prisutna kod transakcija u koje su uključene kriptovalute je ta što ulogu banki preuzimaju umreženi računari širom sveta. Oni ne samo da beleže sve podatke o transakcijama, već su informacije dostupne i javnosti. Pored vremena, datuma i iznosa, beleže se javne adrese između kojih je izvršena transakcija, ali naši podaci pritom ostaju bezbedni. Adrese predstavljaju kombinaciju malih, velikih slova i brojeva, tako da se identitet učesnika u trgovini ne odaje.

Postavlja se pitanje šta se dešava ako jedan od računara na mreži prestane sa radom. Ukratko – ništa. Sve informacije o transakcijama čuvaju se u distribuiranom lancu koji se naziva blockchain. Ovde se može napraviti paralela sa načinom funkcionisanja torrenta. Dakle, kada na taj način preuzimate sadržaje sa interneta, to se ne odvija isto kao kad to radite preko web pregledača, već se preuzimanje obavlja istovremeno sa drugim ljudima širom planete unutar određene mreže. Posmatramo li preuzimani sadržaj kao slagalicu, shvatićemo da se on downloaduje u delićima koji se distribuiraju kroz čitavu mrežu korisnika, tako da se neki njegov deo može poslati određenom učesniku ili se već preuzeti nedostajući segment može primiti od nekog drugog učesnika. Kada je preuzimanje gotovo i torrent pokušamo da isključimo, obično se pojavljuje obaveštenje u kome se traži potvrda izlaska jer je proces i dalje u toku. To je zbog toga što se delovi preuzetog sadržaja i dalje šalju kroz mrežu, pa ostajanjem u njoj tj. negašenjem programa, omogućava se da ostali učesnici brže downloaduju željeni sadržaj. Ovo je princip rada peer-to-peer mreže.

Na isti način se i teret pokretanja čitave mreže raspodeljuje na sve učesnike kada je u pitanju Bitcoin. Blockchain poseduje takozvane blokove koji unutar sebe sadrže informacije o transakciji, kao i poveznicu ka prethodnom bloku, gradeći tako lanac. Punu kopiju ovog lanca poseduju sva čvorišta u mreži, odnosno svi računari unutar nje. Verifikovanje transakcija na mreži se bazira na vrhunskim matematičkim principima, a vrše je njeni učesnici, takozvani rudari. Ovi matematički principi osiguravaju da se sva čvorišta automatski slažu sa trenutnim stanjem blockchain-a i svake transakcije unutar njega. Ukoliko bilo ko pokuša da presretne transakciju, čvorišta neće postići konsenzus i biće odbijen njen ulazak u blockchain. Ovo je jedna vrsta pečata koje čvorišta daju transakcijama i tako im omogućavaju da uđu u blockchain tj. da budu javno zavedene. Mora se imati u vidu da se sve ovo rešava automatski i da čak ni autor mreže nema kontrolu nad njom, tako da je cela mreža decentralizovana. Ovim se osigurava da svi učesnici imaju pristup jedinstvenom i pouzdanom izvoru informacija. Takođe, mreža omogućava da u svakom trenutku kroz nju cirkuliše ograničen broj Bitcoina kako bi se sprečila unutrašnja inflacija.

Ovo je jedan od razloga zbog kog je Bitcoin manje važan kao valuta. Softver ne zanima koliko dolara ili evra jedan Bitcoin vredi i zbog toga je primena ove tehnologije mnogo šira od finansijske. Bitcoin se sastoji od 100 miliona jedinica koje se nazivaju satošiji (po imenu njegovog autora, Satošija Nakamotoa). Svaku od ovih jedinica je moguće identifikovati i programirati. To znači da korisnik može programirati jedinicu koja predstavlja cent, deonicu u nekoj kompaniji, kilovat-čas električne energije, digitalni sertifikat o vlasništvu ili bilo šta drugo. Bitcoin tako može da označava različite vrste svojine, pa čak i glasove u nekom izbornom procesu formiranjem autonomnih demokratskih organizacija (DAO), što je već popularizovano kod jedne druge kriptovalute pod nazivom Ethereum.

Iz prethodno navedenog sledi da se poštovanje pravila ne mora preispitivati u birokratskom procesu već se ona mogu programirati u samu valutu čime se saglasnost postiže unapred. Može se takođe i osigurati vraćanje valute pošiljaocu ukoliko se ista ne pošalje nekom drugom nakon određenog vremena, čime se sprečava nagomilavanje. Kompanije mogu programirati budžet za različite potrebe, od plata za radnike preko troškova materijala, pa sve do troškova održavanja mašina, na taj način osiguravajući da novac bude potrošen tamo gde je to neophodno. Kriptovalute, dakle, pružaju mogućnost reinovacije našeg finansijskog sektora i administrativnih procedura čineći ih efikasnijim i transparentnijim, umnogome smanjujući birokratiju.

Mašine su već sada učesnici u ekonomiji, poput automata za prodaju ili dronova za isporuku stvari. One nisu upoznate s konceptom poverenja dok kriptovalute jesu. Dron će biti u mogućnosti da bude u potpunosti siguran da je paket poslao na pravu lokaciju i da mu je primalac platio. Automate za prodaju možemo programirati da automatski prate stanje zaliha, naručuju nove proizvode i plaćaju za njih. Zanimljiv pogled na način kako bi blockchain tehnologija mogla da promeni komunikaciju u svetu možemo videti u seriji televizije HBO koja se zove “Silicon Valley”. Programer Ričard Hendriks, jedan od autora Pied Piper algoritma za kompresiju podataka, dolazi u posed patenta svog nekadašnjeg rivala koji mu on predaje nakon što je izbačen iz kompanije Huli. Detalje ovog patenta nije bilo moguće implementirati u vreme kada je nastao, ali je probijanjem granice kompresije, što je Ričard uspeo sa svojim algoritmom, to postalo moguće. Hendriks je shvatio da ogroman broj ljudi danas u džepu ima uređaje velike snage koji bi pridruženi mogli formirati potpuno novi decentralizovani internet.

Iako su neke od ovih ideja još u povoju ili tek treba da ugledaju svetlost dana, vrlo je izvesno da ćemo u budućnosti koristiti uređaje koje će pokretati softver baziran na blockchain tehnologiji i da će ona naći još širu i korisniju primenu u savremenom svetu.

 

Ostavi komentar

  • (not be published)